Izvor: Enciklopedija.hr

Uzbekistan - država u središnjem dijelu centralne Azije. Graniči s Kazahstanom (duljina granice 2203 km) na sjeveru i zapadu, Turkmenistanom (1621 km) na jugozapadu, Afganistanom (137 km) na jugu, Tadžikistanom (1161 km) na jugoistoku i Kirgistanom (1099 km) na istoku. Obuhvaća 448 900 km².

Prirodna obilježja

Uzbekistan je pretežito nizinska zemlja u međurječju Amu-Darje i Sir-Darje; 4/5 teritorija čini središnje položena Turanska nizina. Na sjeverozapadu obuhvaća južni dio Aralskoga jezera te istočni dio ravnjaka Ustjurt. U središnjem se dijelu, u Turanskoj nizini, nalazi prostrana pješčana pustinja Kizilkum, koja prema jugoistoku prelazi u ogranke i visoka gorska bila zapadnog Tien Shana, Pamira i Alajskoga gorja (Zeravšan, Turkestan, Gissar), s najvišim vrhom zemlje (4643 m) u južnom dijelu gorja Gissar na granici prema Tadžikistanu. Najviši dijelovi gorja pokriveni su vječnim snijegom i ledenjacima. Duž riječnih tokova nalaze se prostrane oaze, a u međuplaninskim kotlinama na istoku zemlje plodne i gusto naseljene doline (Samarkandska, Taškentska, Zeravšanska, Čirčik-Angrenska), od kojih je najveća Ferganska dolina. Duga je oko 300 km, široka do 150 km, s tri strane okružena planinama, a otvorena prema zapadu. Uzbekistan se nalazi u seizmički nestabilnom području, pa su česti potresi (Taškent, 1966).

Zbog smještaja u središnjem dijelu euroazijskog kopna klima je izrazito kontinentalna, s vrućim ljetima (do 44 °C) i hladnim zimama (do –30 °C); godišnja je količina oborina u ravnici od 45 do 200 mm, a na planinama 1000 mm.

Rijeke pripadaju uglavnom bazenu Aralskoga jezera. Južnim dijelom zemlje, duž granice s Turkmenistanom, teče Amu-Darja, a istočnim dijelom protječu Sir-Darja i Zeravšan. Rijeke se iskorištavaju za umjetno natapanje (velika akumulacijska jezera), što je dovelo do znatnoga smanjenja površine Aralskoga jezera i njegove povećane slanosti.

U nizinskom području prevladava oskudna pustinjska i polupustinjska vegetacija, u predgorju stepe, a na planinama šume (4,8% površine) i subalpske livade. Obrađeno je 11,6%, a pod pašnjacima je 55% površine.

 

Stanovništvo

U Uzbekistanu živi 26 485 000 st. prema popisu 2006. god. odnosno 30 488 600 st. prema procjeni za 2014. Sa 67,9 st./km² najnaseljenija je država središnje Azije; najgušće su naseljene doline rijeka u istočnom dijelu zemlje – Ferganska, Samarkandska i dr. (pokrajina Andižan 631 st./km², Fergana 468 st./km², Namangan 337 st./km², Taškent 320 st./km²) te područje uz Amu-Darju (pokrajina Horezm 252 st./km²). Najveći dio zapadnog i srednjeg Uzbekistana slabo je naseljen (8 do 10 st./km²). Stanovnici (2000) pretežno su Uzbeci (78,3%), Tadžici (4,7%), Kazasi (4,1%), Tatari (3,3%), Rusi (2,5%; najviše ih je u Taškentu), Karakalpaci (2,1%), a ostali narodi čine 5,0% ukupnoga stanovništva. Prema vjeroispovijesti prevladavaju muslimani (76,2%; uglavnom suniti); ateisti čine 18,1% stanovništva, pravoslavci 0,8%, pripadnici židovske vjeroispovijesti 0,2%, a ostali 4,7%. Službeni je jezik uzbečki (ćirilica je zamijenjena latinicom); raširen je i ruski jezik, a u Buhari i Samarkandu i tadžički...

Gospodarstvo

Početkom 2000-ih Uzbekistan je među siromašnijim azijskim zemljama. Većina najvažnijih gospodarskih potencijala u državnom je vlasništvu, a početne strane investicije (uglavnom iz Rusije i Kine) usmjerene su u naftnu industriju i plinovode....

Promet

Prometna je mreža razmjerno dobro razvijena još za vrijeme SSSR-a, a u novije se doba postupno modernizira (brza željeznička pruga Taškent–Samarkand, duga 344 km, otvorena 2011). Željeznička mreža duga je 4192 km (2012), od čega je elektrificirano 702 km. Glavna je Transkaspijska željeznička pruga, koja vodi od Türkmenabata (Turkmenistan) preko Kagana (blizu Buhare) i Samarkanda te se kraj Džizaka (Jizzax) račva za Taškent (i dalje u južni Kazahstan) i za Andižan. Cestovnom mrežom dugom 84 400 km (2005; asfaltirano 85%) odvija se glavnina putničkoga prometa. Nafta i prirodni plin transportiraju se razgranatom mrežom cjevovoda (duljina 14 325 km, 2012). Brodski promet odvija se na Amu-Darji još samo mjestimično (zbog sniženoga vodostaja). Glavna je zračna luka u Taškentu, a veće su još u Namanganu, Buhari, Samarkandu, Urgenču.

Novac

Novčana je jedinica som (so‘m; UZS); 1 som = 100 tiyina.

Povijest

Prvi tragovi nastanjenosti na uzbekistanskom teritoriju mogu se pratiti već od kamenoga doba. Od polovice VI. st. pr. Kr. do 331. pr. Kr. prastanovništvo današnjeg Uzbekistana priznavalo je vlast perzijskih vladara iz dinastije Ahemenidâ, a potom Aleksandra III. Velikoga, koji je bio stvarnim gospodarom tek južnih dijelova današnjeg Uzbekistana. Nakon raspada Aleksandrova carstva ti su krajevi bili u sastavu Seleukidskoga Carstva te naposljetku grčko-baktrijske države. Pošto su grčko-baktrijsku državu sredinom II. st. pr. Kr. uništila iranska nomadska plemena, koja su u zemlju prodrla sa sjeveroistoka, nastalo je niz manjih državica koje je ubrzo zaposjelo Kušansko Carstvo. U njegovu sastavu današnje područje Uzbekistana ostalo je sve do prodora Huna u IV. st., kada se ponovno raspalo na niz manjih monarhija (Sogdijana, Buhara, Horezm i dr.). Od 552. područje današnjeg Uzbekistana nalazilo se u sastavu Zapadnoturkijskoga Kaganata, u kojem su ostali sve do 712., kada su ga osvojili Arapi i priključili Abasidskomu Kalifatu. Za arapske vladavine (VIII–IX. st.) uništena je lokalna kultura, a zemlja je islamizirana. Pod arapskom vlašću bili su veći dijelovi Uzbekistana sve do IX. i X. st., kada su tim područjem zavladale perzijske dinastije Tahiridâ i Samanidâ (875–999). Na prijelazu iz X. u XI. st. uzbekistansko je područje palo pod vlast Seldžuka, za čije su vladavine cijelom zemljom upravljali horezmski šahovi, koji su ustrojili državu od Kaspijskoga mora do Sir-Darje, a potom pod vlast države Kara-Kitai (Zapadni Liao). U to doba doselila su se u zemlju mnoga turkijska plemena. Oko 1220. Džingis-kan je osvojio područje današnjeg Uzbekistana. ...

 

Politički sustav

Prema Ustavu od 8. XII. 1992 (s izmjenama iz 2003) Uzbekistan je republika s predsjedničkim sustavom vlasti. Predsjednik republike državni je poglavar i vrhovni zapovjednik oružanih snaga. Biraju ga građani na općim i tajnim izborima za mandat od 7 godina, a može biti biran uzastopce najviše dva mandata. U izvršnoj vlasti pomaže mu Vijeće ministara, čijega predsjednika i članove imenuje sam, uz pristanak parlamenta. Zakonodavnu vlast ima dvodomna Vrhovna skupština (Oliy Majlis), koja se sastoji od Zakonodavnoga doma (Qonunchilik palatasi) i Senata (Senat). Zakonodavni dom ima 120 članova, koje izravno biraju građani na općim i tajnim izborima za mandat od 5 godina. Senat ima 100 članova (84 posredno biraju regionalna vijeća, a 16 imenuje predsjednik), izabranih za mandat od 5 godina. Biračko je pravo opće i jednako, a imaju ga svi državljani s navršenih 18 godina života. Najvišu sudbenu vlast ima Vrhovni sud, suce kojega, na prijedlog predsjednika republike, imenuje Vrhovna skupština za mandat od 5 godina. Administrativno je Uzbekistan podijeljen na 12 pokrajina, jednu autonomnu republiku i područje glavnoga grada. Nacionalni blagdan: Dan neovisnosti, 1. rujna (1991).